ŠTA VIDJETI I RADITI U TRAVNIKU
Travnička srednjovjekovna tvrđava bila je jedno od preživjelih požara 1903. godine, a impozantna građevina koja je stoljećima branila grad od vanjskih osvajača i dalje dominira horizontom.
Tvrđava je otvorena za goste. Šetnja je lijepom, a stara četvrt oko tvrđave ima nekoliko vrlo impresivnih tradicionalnih domova. Danas je ovo možda najbolje očuvana utvrda u cijeloj srednjoj Bosni. Osim što je administrativno sjedište za osmansku vlast u Bosni, Travnik je najpoznatiji i kao drevno trgovačko mjesto . Tržnice su uvijek bile popunjene posjetiteljima i trgovcima iz Dubrovnika, Srbije i drugih osmanskih teritorija. Kao što su se mostarska i sarajevska karsija razvile u obrtničke četvrti, tako se razvio i stari grad Travnik.
Travnik je rodno mjesto Ive Andrića , dobitnika Nobelove nagrade za književnost, autora Mosta na Drini. Također je napisao Travničke kronike, koji su prikazivali njegovo viđenje života u Travniku za vrijeme osmanske vladavine. Kuća Ive Andrića danas je muzej i restoran (restoran Divan: Zenjak bb, Travnik; tel: + 387 30 541 971). Sahat Kula je još jedan zaštitni znak iz osmanskih vremena. Ova kula sa satom sagrađena je u 18. stoljeću i nalazi se na 20 metara u centru grada.
Bilo bi vam loše savjetovati da ignorirate Plavu vodu, veliki izvor koji izlazi iz podnožja planine Vlašić. Postoji put sve do izvora. Voda je ledeno hladna i prekrasna za hladno piće ili osvježavajuće pljuskove ljeti. U blizini Plave Vode nalazi se Elci-Ibrahim pasina Medresa , izgrađena u neomaurskom stilu. Njegova izgradnja 1706. godine bila je zbog sve veće važnosti Travnika u Osmanskom carstvu ne samo kao velikog trgovačkog grada već i za islamske studije.
Teško je propustiti Sarenu Džamiju ( raznobojnu džamiju), sagrađenu 1757. godine. Sa svojim jarkim bojama, jedinstvenim i zamršenim umjetničkim detaljima na vanjskim zidovima i rezbarenim drvetom, smatra se da je jedna od najljepših džamija u Balkan – i jedini u zemlji za koji ljudi vjeruju da čuva prorokove dlake. Spolja ima neobične cvjetne motive, a jedna je od samo dvije džamije u Bosni i Hercegovini u kojima je molitveni prostor smješten na prvom spratu, a prizemlje služi za obavljanje poslova.
Jeni džamija je najstarija džamija u Travniku koja datira iz 1549. godine. Od derviških naredbi nekoliko puta je obnavljana i obnavljana od gradnje 16. vijeka. Džamije Lončarica i Hadži Ali-begova takođe vrijede zaviriti kao sjajni primjeri osmanske arhitekture.
Hadži Ali-begova džamija jedina u Bosni i Hercegovini ima satni sat. Ovu ‘sunčanu sat’ očito su 1886. godine sagradila braća Smoljan za pomoć vinarima Basbunaru. Travnik se oduvijek hvalio prilično raznolikim lokalnim stanovništvom.
U gradu se nalazi Katolička crkva sv. Ivana Krstitelja , sagrađena 1887. godine. Neposredno izvan Travnika u sjevernoj regiji Lašvanske doline nalazi se Gospina Kapela. Ovu kapelu sagradio je izvor vode za koji se smatra da ima iscjeliteljsku moć i od tada je postalo malo hodočasničko mjesto za katolike u regiji.
U istim je prostorijama sagrađena i Crkva Gospodnjeg . U pravoslavnoj crkvi Znamenitosti iz 1854. godine nalaze se brojne ikone iz 17-19. Vijeka.
Jugoistočno uz rijeku Lasvu od Sarene Džamije jedna je od rijetkih preostalih bosanskih mahala u starom stilu (stambena četvrt). Ove stare kuće, izgrađene sa strmim krovovima kako bi se suprotstavili efektima velikog snijega, glavni su primjeri tradicionalne bosanske arhitekture. Kuće su naseljene, dajući im sve karakteristike živih muzeja.
U središtu grada nalazi se muzej Zavicajni na Mehmedpase Kukavice 1 (tel: + 387 30 518 140). Muzej je otvoren od ponedjeljka do petka od 7 do 16 sati, subotom i nedjeljom od 10 do 14 sati. Ulaz je 1 KM. U Galeriji Terra u Bosanskoj ulici 161 (tel: 030 511 428; 061 983 003) može se naći bogata kolekcija lokalnih slika, od kojih mnoge prikazuju život u Travniku.
Osam kilometara od Travnika prema gradu Vitezu nalazi se poznati franjevački samostan Guča Gora . Iako je franjevačka crkva imala značajnih poteškoća tokom osmanskih vremena, mnogi su samostani i dalje funkcionisali. Malo selo Guča Gora nalazi se na vrhu brda s pogledom na dolinu Lasve. Samostan je, kao i većina franjevačkih samostana u Bosni, otvoren za javnost i ima zanimljivu bibliotečku zbirku.